stan đt
stan se nalazi na prvom katu vile izgrađene početkom 20. stoljeća na zagrebačkom tuškancu. kuća je nakon drugog svjetskog rata iz obiteljske pretvorena u višestambenu i nekadašnji sjaj bogate vile prekriven je novim slojevima, a piano nobile je odvojen od ostatka prostora i pregrađen za potrebe novih korisnika. u zatečenom stanju dominira prostor u centralnoj osi povezan s terasom, s bogatim drvenim stropom i elegantno oblikovanim staklenim stijenama dnevnog boravka.
projektom su predviđene prostorne preinake s ciljem prožimanja funkcija u otvorenom planu nastalom uklanjanjem svih pregradnih zidova. funkcionalne cjeline novog stanja odgovaraju onima iz izvorne organizacije, a prostorne preinake su predviđene sukladno zahtjevima suvremene životne kulture. nizom projektantskih odluka realiziran je prostor koji ovisno o potrebama korisnika funkcionira kao otvoreni plan ili prostor s nizom autonomnih soba.
očuvana je zatečena tipologija s centralnom sobom za dnevni boravak. ona je minimalnim intervencijama povezana i objedinjena u jedinstvenu zonu preklapanja dnevnih sadržaja. time je naglašena centralna os prostora koja završava pogledom na terasu. uspostavljena je i nova os, okomita na glavnu. u križnoj kompoziciji nastao je snažan dijalog primarnih i sekundarnih prostora, komunikacijska umreženost, višestruka simetričnost i kontrolirane mreže dubokih vizura. na svim krajevima osi pogled završava s bogatim zelenilom okolnih vrtova.
utilitarni prostori su projektirani ravnopravno ostalim prostorima, kao sobe, a ne kao nus prostorije. kuhinja je dio dnevnog dijela stana jer stanarima predstavlja centar okupljanja i fizički je odvojena od ostatka prostora potpuno transparentom staklenom stijenom. organizirana je kao niz kubusa sa sakrivenim funkcijama koji ostavljaju dojam salona s apstraktnim moblijarem, a ne klasične kuhinje.
materijalizacija slijedi odluku o superponiranju povijesnih slojeva i suvremene intervencije. cilj je bio na odmjeren način materijalizirati upečatljiv prostor s restauriranim izvornim drvenim stropom uz precizno naglašavanje starog i novog. drveni strop je restauriran, a unutar ispražnjenog arhitektonskog okvira otkriveni su stupovi povezani lukovima.
oblikovan je slojevit stambeni ambijent koji spaja identitete iz različitih vremenskih epoha u neku sasvim novu autentičnost. suvremenom intervencijom u osjetljiv povijesni ambijent precizno je riješena sinergija starog i novog i ona se osjeti se kao živi sudionik egzistencije, slobode življenja I korištenja prostora bez robovanja scenografiji. u svim dijelovima precizno tailored-to-fit prostora osjeća se građanski hedonizam s mjerom, sloboda življenja bez robovanja napadnim rješenjima, prostor izrazito personalizirano projektiran za korisnike istančane kulture življenja.
Slojevi uživanja
Živjeti u stanu u kući koja je gotovo potpuno okružena šumom privilegija je malobrojnih Zagrepčana. Od tog nevelikog broja još ih manje koristi prednosti života u prirodi koja je zapravo u centru grada. Stan o kojem je ovdje riječ smješten je u kući s početka 20. stoljeća, pet minuta hoda udaljenoj od Britanskog trga. Kuća je svojedobno, nakon Drugog svjetskog rada, iz obiteljske pretvorena u višestambenu, a obitelj koja je kupila stan tek odnedavno živi u njemu. Uređenjem stana, koji je i kupljen zbog odlične lokacije, željelo se iskoristiti maksimalno od mjesta na kojem je kuća smještena i prirode koja je okružuje.
Projektiranje interijera povjereno je arhitektici Vedrani Ergić koja je jasno postavila odrednice kojih se držala pri adaptaciji. Koristeći postojeće elemente, interpretirajući stare ili uništene, suvremeno je intervenirala prema željama investitora, a koje su bile jednostavne: osim rukopisa i senzibiliteta arhitektice, zbog kojeg je i odabrana, tražio se prostor ugodan za život bračnog para s četrdesetogodišnjim stažem, a koji podrazumijeva okupljanje velike obitelji te prijatelja koji su uvijek rado pozivani.
Nekadašnji sjaj bogate obiteljske kuće zadržan je u elementima koji su Vedrani Ergić služili kao okvir koji joj je određivano smjer djelovanja u uređenju interijera, a ponekad i ograničavao svojom dominantnošću. Primjerice, za bogati drveni strop svi su kućni prijatelji vlasnicima savjetovali da ga oboje u bijelo, ali Vedrana je otpočetka bila sigurna da ga mora zadržati u originalnoj boji. Hrabro ga ostavivši, kao i još nekoliko postojećih i ništa manje zahtjevnih detalja, poput tamnim drvom uokvirene ostakljene stijene prema terasi ili stupova povezanih lukovima, pokazala je ne samo da ima respekt prema postojećem, nego i da vješto koristi takve elemente za gradnju svoje priče.
U takvom pristupu skriveno je i objašnjenje odakle monokromatski koncept uređenja. Bijelo je ‘in’ i s time ne možeš pogriješiti – posve je banalna interpretacija ovog interijera. Prostorom dominiraju svijetle boje jer je cjelokupno uređenje podređeno spomenutim dominantnim elementima, a prema zamisli arhitektice glavna se priča događa u pažljivo odabranim detaljima – od platna na trosjedu, nježnog krzna na foteljama i tabureima do materijala umjetnog porijekla na stolcima u blagovaonici, inače originalno dizajniranog za vjetrovke. Ručno rađeni stolci od masivnog četkanog hrasta nisu usklađeni bojom i materijalom s parketom ili klupicom u dnevnom boravku samo stoga što ‘idu zajedno’ nego na temelju ideje da se cijeli prostor priguši i umiri, da ga se doživi stupnjevito i da ga se temeljito iščita tek nakon nekog vremena.
Rušenjem ulaznog vjetrobrana naglašena je centralna os stana koja završava pogledom na terasu i u zelenilu vrta i šume. Uz tu glavnu os, Vedrana je otkrila i suprotstavila joj novu, koju se percipira tek ulaskom u centralni dio stana: od kuhinje preko blagovaonice pa do prostorije za gledanje televizije. Na oba kraja te druge osi pogled završava u uokvirenom kadru zelenila, koje je i inače vidljivo kroz gotovo svaki prozor u stanu. Nova os nikako ne konkurira staroj, nego takva križna kompozicija povezuje cijeli prostor, ali i jednako tako pomaže pri odjeljivanju prostora i njegove transformacije u neku drugu, određenom trenutku prikladniju namjenu.
Osim zbog rezultata, vlasnici stana bili su zahvalni i stoga što je njihovo mišljenje poštovano i uvaženo, a povjerenje u arhitekticu pokazalo je da su poboljšanja moguća sitnim nadogradnjama, uvijek u okviru budžeta, s krajnjim rezultatom višestrukog podizanja kvalitete interijera. Uostalom, takva i treba biti suradnja klijenta s bogatom vizualnom kulturom koja zna što želi te arhitekta s iskustvom pred kojim je nimalo lagan zadatak da to uokviri u prostor kojem je prvenstvena namjena da bude ugodan za život.
Zorislav Petrić
Elle dekor 6, 2006/2007
projekt interijera
autor
vedrana ergić
arhitektonski ured
aag dizajn centar
voditelj projekta
srećko andraši
fotografije
saša šekoranja
klijent
privatni
LOkacija
zagreb, ivana gorana kovačića
površina
310 m2
status
realizirano
godina
2006