amtest, ured ˇ
arhitekturu zagrebačkih modernističkih donjogradskih blokova odlikuju dvojake osobine. očuvao se karakter tzv. građanskog stana i specifične prostorne organizacije – enfilade soba. istovremeno, u maniri modernističkih doktrina, odustalo se od pompoznosti u vidu prenapuhanih dimenzija prostora i aplikacije povijesnih dekora. takav karakter izvorne arhitekture osnovna je premisa u promišljanju nove intervencije.
vrlina građanskog stana, za razliku od dogmatskog funkcionalističkog, prostorna je neutralnost u vidu funkcionalne ambivalentnosti, stoga takav prostor lako mijenja inicijalnu stambenu ulogu i pretvara se u office, bez narušavanja izvornih prostornih vrlina. okvir intervencije objedinio je dva zrcalno identična stana, a arhitektonska artikulacija posegnula je istovremeno za veličanjem nizanja soba s ulične strane i radikalnom destrukcijom prostorija s dvorišne strane. tako su se u istom prostoru sljubile dvije arhitektonske paradigme – enfilade i plan libre.
uvriježeni elementi materijalizacije građanskog stana su bjelina zidova i stolarije, taktilnost drvenih podova. upravo takav vizualni okvir ostaje osnovni gradbeni element prostora. pregrade soba reinterpretirane su kao nestajuće klizne stijene nekad ličene u nevidljivu crnu, a nekad odjevene u zrcalo kako bi stvorile iluziju prostornog beskraja enfilade. s druge strane, fluidnost i otvorenost plana libre postigla se metodom interpolacije crnih kubičnih elemenata različitih dimenzija i proporcija, ovješenih na strop ili položenih na pod. oni su čuvari tehnikalija, utilitarija i beskrajnih arhiva. umjesto da funkcionalistički presjecaju prostor, čine ga slojevitim, otvorenim i fluidnim.
intervencija u prostoru neopterećena je pojavnošću a podređena je višestrukim scenarijima poslovanja. od fluktuacije zaposlenika, gradacije ambijenata za individualni i zajednički rad, za neformalne trenutke i socijalizaciju do nenametljive prisutnosti hijerarhija odnosa.
Ovaj tipični zagrebački donjogradski interijer predstavlja prijelazni oblik – od dvorišta do ulice, od svojevrsne izložbe do neformalnog aranžmana, od građanskog stana do suvremenoga radnog prostora, od enfilade do slobodnog plana i natrag. U interijeru s lijepim pogledom na najvišem katu tipične ugrađene zgrade vidimo presjek grada. Vidimo i sklad gotovo domaćinskih upotrebnih predmeta s duhovitim odmakom, naizgled običnih materijala i boja svojstvenih nekom stanu, promišljenih detalja koji se točno poklapaju i preklapaju u planovima. Otkrivamo nenametljivu, ali prisutnu hijerarhiju prostorija i sadržaja, pravu proslavu neutralne i prilagodljive forme dobro nam poznatog niza soba, pouku o tome što je forma, a što sadržaj. Svi očekivani elementi jednog ureda su tu: nenametljivi stolovi i stolice, pisaći pribor i računala, skrivena spremišta i utilitarije, mjesto za druženje, umjetnička djela i uredska biljka. Cjelina je ipak puno više od njihova zbroja. Tanke pregrade nečujno klize u debljinu zidova, a precizna igra zrcalima s uračunatim pomakom iz osi čini ovaj sasvim neobičan, matematički prostor autorskog rukopisa uprizorenjem savršenoga, posebnog reda.
UHA, obrazloženje stručnog žirija uz nominaciju za nagradu Bernardo Bernardi
projekt interijera
autor
vedrana ergić, ivana ergić
arhitektonski ured
jedanjedan arhitektura
voditelj projekta
srećko andraši
suradnici
mladen ferek, damir kapudžija
fotografije
decker + kutic
klijent
amtest
LOkacija
zagreb, kneza borne
površina
200 m2
status
realizirano
godina
2021
nagrade nominacija za nagradu bernardo bernardi 2022