collage, concept store ˇ
‘prostor klizanja’
vedrana ergić i marko murtić se na hrvatskoj arhitektonskoj sceni prvi puta ističu nagradom 29. zagrebačkog salona za interijer boutiquea „collage“ (1994.) u masarykovoj ulici u zagrebu. rad se od ostatka tada aktualnih interijerskih uradaka izdvajao „tvrdom“ estetikom betona i metala, no pravi značaj tog interijera se nalazi u ideji promjenjivosti njegove konfiguracije. svi interijerski elementi: betonski panoi obješeni na čelične traverze, metalni pregradni paravani i pomična kolica su funkcionirali kao pokretni mehanizam unutar ambijenta obilježenog fantazmagoričnom industrijskom imaginacijom. ovdje je pojavnost projekta jednim dijelom posljedica nastojanja da se interijer eksplicitno artikulira kao karta putanja pomičnih autonomnih naprava, pa prostor nema nikakvu čvrstu definiciju. grubi i teški materijali uvjetovali su projektanstku disciplinu i koncentraciju u osmišljanju i nadzoru izvedbe detalja potrebnih da se cijeli mehanizam stavi u pogon. ta koncentracija postat će preduvjet projektantskih postupaka tandema E-M.
konceptualne metode E-M se dalje razvijaju pod bitnim utjecajem okolnosti u kojima njihovi projekti uglavnom koloniziraju zatečene građevne strukture. dok je volumen „collagea“ bio jednostavno zaustavljen na vanjskoj opni, u većini budućih projekta ergić i murtić se suočavaju sa masivima zidova i zatvorenim prostornim dispozicijama. rastvaranje građevnog tijela i ostvarivanje barem fragmentarne protočnosti prostora postaje njihov stalni predmet interesa. E-M ruše, razgrađuju i ugrađuju, hvatajući se na nosive elemente između i oko kojih razvijaju nove scenarije korištenja i artikulacije prostora. brzo se odmiču od robusnosti „collagea“ i usavršavaju umijeće projektantske pedantnosti i uglađenosti. rezultati kojima E-M teže proizlaze iz total-dizajna, ali ne primarno na estetskoj nego na tehničko-zanatskoj razini vladanja interijerskim elementima. pri tome potpuno kontrolirano i integralno barataju interijerskom infrastrukturom, oblikuju originalna, netipska rješenja pregradnih stijena i pažnju posvećuju spojevima i sudarima ploha. „uglačani“ estetski rezultati posljedica su tog praktički opsesivnog projektantskog napora da se obuzda i geometrijski uredno posloži množina elemenata apliciranih na nutrinu tijela zgrade.
maroje mrduljaš
čovjek i prostor 09-10, 2006
Heavy metal
Prodajni prostor Collage koji je pod ‘kapom’ tvrtke Art Avantgarde uređen u najstrožem središtu Zagreba nedvojbeno uvodi neke nove, a možda i značajne, motive u praksu uređivanja komercijalnih interijera. Vjerojatno nije potrebno posebno isticati da je interijeristika (kako je netko nazva) unatrag petnaestak godina, zahvaljujući svim pozitivnim i negativnim određenjima konteksta, postala vrlo značajnim segmentom arhitektonskog djelovanja, što u uvjetima minimalnih građevinskih investicija stvara neke vrlo specifične situacije. Tako je u hrvatskom kontekstu čak moguće govoriti i o cijelim interijerskim opusima, odnosno o autorima koju su tijekom svojih dosadašnjih karijera oblikovali samo unutrašnjost zgrada.
Taj fenomen suvremene hrvatske arhitektonske produkcije dosta govori o kontekstu, što dakako ne znači da u žanru nisu nastala i neka kvalitetna djela. Dapače. Prodavaonica Collage u Masarykovoj ulici novi je i kvalitetan doprinos zagrebačkoj interijeristici, a tomu je tako možda ponajviđe zbog činjenice ca su u tom prostoru, nakon godina vladavine različitih vrsta kamena, u prostornu igru uvedena estetička pravila zasnovana na drukčijim materijalima. Najjednostavnije rečeno – Collage priču vraća na esencijalne točke uređenja prostora, na ‘naturbeton’ i željezo – upravo onako kako je već nekoliko godina uobičajeno u trendu low-tech dizajna ili pak u hard-core estetici alternativnih videoclipova. Utoliko se, kao vjerojatno svjesna suprotnost trendu ‘faraonskih grobnica’ u zagrebačkim lokalima, ova urbana minijatura doživljava kao rijetki izraz mladalačkog duha sklonog kolažnom eksperimentu, što je manifestno istaknuto već i nazivom.
Hoće li taj prostor biti samo izolirani fenomen u nabujalom valu interijerskog kiča, ili će pak pokazati smjernice za neki novi pravac, to je pitanje na koje odgovor može dati samo kontekst sa svim svojim okolnostima. Zasad je zanimljivo prijetiti da je Collage bliži estetici nekih recentnih javnih istupa mlađih hrvatskih likovnih umjetnika nego bilo čemu što se u javnim zagrebačkim prostorima može vidjeti kao ‘arhitektura’.
Feđa Vukić
Čovjek i prostor 1-2, 1995
projekt interijera
autor
vedrana ergić, marko murtić
arhitektonski ured
aag dizajn centar
fotografije
fedor vučemilović
klijent
aag dizajn centar
LOkacija
zagreb, masarykova
površina
40 m2
status
realizirano
godina
1994
nagrade priznanje 29. zagrebačkog salona 1994