Adris Zgrada – arhitektura interijera

Projekt arhitekture interijera Adris zgrade kojeg potpisuje Vedrana Ergić daleko je više od «uređenja». Zgrada koja je izvorno projektirana za nepoznatog korisnika trebala je biti usklađena za zahtjevima dviju vodećih hrvatskih korporacija, u najvećem dijelu Croatia Osiguranja koje je i samo prolazilo i prolazi restrukturiranje nakon priključivanja Adris grupi. Utoliko je i projektni zadatak bio otvoren, a Ergić je bila u zahtjevnoj situaciji da kroz projekt arhitekture na neki način sudjeluje i u «projektiranju» organizacije radnih procesa. Kako vi kao neposredni korisnik doživljavate taj proces preseljenja iz bivših prostora, u prvom redu zgrade u Miramarskoj u novi ambijent?

Croatia osiguranje (CO), najstarije je hrvatsko osiguravajuće društvo i jedno od najstarijih u Europi osnovano 1884. godine, osiguranje s bogatom tradicijom, izraslo iz „narodne potrebe“ da se zaštiti i unaprijedi život i poslovanje hrvatskoga čovjeka. Danas u vlasništvu Adris Grupe kao jedne od najinovativnijih i najuspješnijih hrvatskih korporacija, Croatia osiguranje je jedan od najjačih hrvatskih korporativnih brandova koji ima ambiciju i potencijal postati regionalnim liderom.

CO je kroz više od 130 godina jačalo stječući ugled i tradiciju te se svojim financijskim i imovinskim potencijalom nametnulo kao respektabilni gospodarski čimbenik na ovim prostorima. U začecima osnivanja Croatije, tada Croatiaosiguravajuće zadruge, bili su Gjuro Deželić, August Šenoa i Ivan Vončina, a prvo sjedište zadruge bilo je u zgradi na uglu Masarykove i Preradovićeve ulice. Dugi niz godina Croatia je za sjedište imala uglovnicu na Trgu bana Jelačića i Praške ulice, da bi od kraja šezdesetih dio poslovanja selila u Haberleovu zgradu Lloyda u Miramarskoj. Toj je zgradi pak 2004. godine priključen aneks u kojem je bilo i novo sjedište, poslovna sedmerokatnica Velimira Neithardta, smjelo interpolirana s unutarnje strane bloka kojeg s juga zatvara stambena zgrada Drage Galića. Povijest Croatije, njene strukture i sjedišta društva, uvijek su bili u korelaciji s gospodarskim i društvenim mijenama, vlastitom pozicijom na tržištu i značajnim poslovnim promjenama. Upravo tako i ovo preseljenje sjedišta kompanije u Adrisovu zgradu u Jagićevoj koincidira s ulaskom u novo razdoblje rasta i razvoja nakon privatizacije kompanije od strane Adris Grupe 2014. godine.

Preseljenje u novu zgradu u Jagićevoj interno je najavljeno sredinom 2015. godine. Po najavi preseljenja bilo je određene skepse i nedoumica među zaposlenicima vezanih prije svega za otvorene urede s obzirom na dugogodišnju naviku rada iza zidova, u klasičnim uredima. Ti zidovi, iako prirodni i samorazumljivi u financijskim institucijama, često su bili barijera transparentnosti i jačem povezivanju timova, sektora i organizacijskih jedinica zbog čega je izražen bio efekt silosa, zatvaranja radnih jedinica u vlastite čahure. Kompanija se također, netom nakon privatizacije, još uvijek nosila s recidivima decentralizirane organizacijske strukture i tržišno neodrživog omjera zaposlenih u funkcijama podrške, kojih je bilo više od 70 posto, i funkcijama prodaje, u kojima je radilo manje od 30 posto zaposlenih. Dubinska transformacija kompanije za jedan od ključnih ciljeva imala je upravo promjenu tog omjera, odnosno 70 posto zaposlenih u prodajnim funkcijama, što je značilo potpuno drugačije, snažnije tržišno usmjerenje kompanije.

Tržišna usmjerenost danas nužno pretpostavlja brzinu, agilnost i učinkovitost koje za preduvjet moraju imati drugačiju vrstu suradnje i povezanosti među zaposlenicima. Preseljenje u nove, potpuno drugačije prostore u tom je pogledu donijelo značajne pozitivne promjene i doprinijelo snažnijem povezivanju timova, bržem kolanju informacija, lakšoj suradnji, jednostavnijem okupljanju radnih grupa.

Arhitekti i kritičari arhitekture neizbježno se kreću o području pretpostavki, hipoteza, pa i idealizacija o tome koliko prostor i arhitektonski okvir utječu na prakse svakodnevice, koliko oni mogu djelovati kao katalizatori socijalnih procesa. Upravo je Zgrada Adrisa posebno dobar test za te hipoteze. Iako to zvuči apstrakno, da li je sama činjenica da ste se susreli sa novim prostorom na neki način pomogao da re-strukturirate i samu korporaciju kao složeni kolektivni organizam? Koliko vam je sama arhitektura pomogla da prilikom tog preseljenja kvalitetnije organizirate radni proces u interakciji vas, vaših suradnika i drugih odjela korporacije, da možda i drugačije postavite odnose i radne procese?Da li su same prostorne i arhitektonske mogućnosti, na primjer ponuda raznolikih prostora – od otvorenih zajedničkih prostora, preko intimnijih kubusa za sastanke, do klasičnih ureda utjecao na radne procese i običaje?

Novi prostorni okvir sjedišta kompanije katalizirao je promjene u organizaciji posla, dogodila se fina sinergija arhitekture i novog strateškog usmjerenja kompanije koje je nakon privatizacije CO-a u cijelosti na tržištu i na klijentima. Pritom je jaka svijest menadžmenta o važnosti razvoja korporativne kulture i zaposlenika kao preduvjetom ostvarenja ambicioznih poslovnih ciljeva. U tom pogledu, fluidan prostor otvorenih ureda, rubni i zajednički prostori u novoj AG zgradi daju niz novih mogućnosti organizacije radnih procesa i pozitivno doprinose razvoju poželjne korporativne kulture.

U otvorenim uredima postoji svojevrsna centripetalnost zbog koje se timovi i dalje doživljavaju kao zajednice, na okupu, ali bez čvrstih granica prema drugim timovima. Štoviše ta je granica vrlo porozna, doprinosi transparentnosti i učinkovitosti suradnje, zbog čega su se zaposleni na nju lako navikli. Relativno lako je usvojena i nova kultura ponašanja i djelovanja u takvom prostoru, telefonski i međusobni razgovori su stišani, uvažava se potreba za neometanim radom susjednih timova. Istovremeno, razmjena poslovno potrebnih informacija u novim je prostorima olakšana i ubrzana.

Dobrodošla je promjena u korištenju zajedničkih prostora. Sobe za sastanke lako se i rado koriste, izvanredno su tehnički opremljene i jednostavno ih je centralno rezervirati. U pravilu su ugodne za boravak i rad, zračne su i svijetle s izvanrednim pogledom na vizure grada ali i zanimljive vizure interijera koje se po potrebi dokidaju sistemom zavjesa, svojevrsnim zvučnim barijerama, što je izuzetno korisno baš zato što su takvi kubusi dio radne atmosfere otvorenih ureda.

Novost u životu organizacije su rubni prostori, mjesta za predah ili kratke razgovore. Estetski su vrlo dojmljivi i ugodni, funkcionalno prilagodljivi i korisni, u pravilu sa širokim, otvorenim pogledom na grad.

Drugačiji tip zajedničkih prostora su Kantina na četvrtom i Kafić na petom katu koje se također intenzivno koriste pa su u doba ručka nerijetko popunjeni svi stolovi. Novi je i dobro prihvaćen tip korištenja ovih prostora za različita tematska događanja, poput primjerice Pauze za zdravlje,  internog okupljanja zaposlenika s kratkom prezentacijom i voćnim koktelima prilikom lansiranja kampanje za Croatia zdravstveno osiguranje.

Vi kao direktorica korporativnih komunikacija imate vrlo jasnu novu viziju CO, osuvremenjena njenoga identiteta baziranog na sasvim autentičnim premisama, a to je osuvremenjivanje same kompanije, njene interne organizacije, njenih proizvoda… Koliko vam je u tome saveznik sama arhitektura koja sigurno postavlja sasvim jedinstvene i visoke standarde, ne samo u hrvatskom kontekstu nego i šire. Također, pridruživanje CO Adris Grupi značilo je prihvaćanje i novih korporativnih, pa i arhitektonskih standarda koje Adris Grupa već dugo kultivira. Da li i na tom planu vidite polje za redefiniciju CO kao brenda?

Brend čine sva ona iskustva i percepcije koje ključni dionici svakodnevno imaju u kontaktu s kompanijom, bilo da je riječ o zaposlenicima, klijentima, poslovnim partnerima ili zajednici u kojoj kompanija djeluje. Nakon privatizacije kompanije, odmah po provedenoj prvoj fazi  transformacije, pokrenut je i proces osuvremenjivanja CO brenda. Namjera je bila modernizirati ga, ali zadržati ono najbolje iz ranijih razdoblja poslovanja. Primjerice, što se vizualnih standarda tiče, osvježen je prepoznatljivi CO logotip koji uspješno odolijeva vremenu još od sedamdesetih godina 20. stoljeća i izuzetno je prepoznatljiv, kao i legendarna CO pločica, brend signal koji je i dan danas zadržan i vidljiv na velikom broju kuća posvuda u Hrvatskoj. Cilj je bio standardizirati osobnost i poziciju brenda, ugraditi parametre modernog, naprednog, brzog i fokusiranog, ali i promovirati parametre znanja, iskustva i tradicije koji čine diferencijaciju CO-a u odnosu na konkurenciju na tržištu.  Proces rebrandinga također obuhvaća i uređenje poslovnica CO-a diljem Hrvatske koje su, kao i u znatnoj mjeri čitava kompanija, bile odraz vremena i utjecaja lokalnih rukovoditelja – izuzetno raznolike i često zapuštene.

Prostor bez sumnje utječe na kvalitetu boravka i rada u njemu, time i na zadovoljstvo zaposlenika i posjetitelja. Razina uređenja pokazuje i poštovanje prema onima koji u njemu borave, a nesumnjiv je i utjecaj na ukupnu percepciju, pa i samopercepciju kompanije i brenda, njihove snage i stabilnosti. Novi CO slogan „S poštovanjem, osigurala Croatia“, u svojoj srži nosi poštovanje kao temeljnu oznaku suštine poslovanja i odnosa prema svim dionicima. Vrhunski uređen prostor AG zgrade u kojem CO posluje izraz je upravo takvog poštovanja i u potpunosti komunicira ključne atribute brenda i vodeće vrijednosti kompanije, ono što Croatia osiguranje danas jest, način na koji radi, kako sebe vidi i kako želi da je drugi vide. Prostor AG zgrade danas tako postaje moćni zagovaratelj nove osobnosti CO-a, uređene, moderne, tehnološki napredne kompanije koja poštuje svoje dionike.

Nakon par mjeseci u prostoru, možete li istaknuti neka vama posebno draga i važna mjesta u zgradi? Koliko je vama samoj značilo preseljenje u novi prostor i koliko vam se promijenila radna svakodnevica? Obzirom na vašu edukaciju povjesničarke umjetnosti i dobro poznatih afiniteta za suvremenu umjetnost, koliko vas intrigira impresivna kolekcija modernog i suvremenog dizajna raspoređenih kroz zgradu?

Bez zadrške mogu reći da je ovo najljepši prostor u kojem sam do sada radila, uključujući i internacionalne urede. S uživanjem i ponosom, kad mi vrijeme dopusti, sa zadovoljstvom provedem partnere koji nam dođu na sastanke kroz barem dio prostora na šestom, petom ili četvrtom katu, rado pričam o prostoru, kako prostor živi i kako mi živimo taj prostor. Usudila bih se reći da ovaj prostor, zajedno s ostalim poduzetim strateškim aktivnostima unaprjeđenja ukupnog poslovanja, sudjeluje u izgradnji novog lica kompanije, Croatije koja je danas nesumnjivo jedno od najvećih poslovnih gradilišta u Hrvatskoj.

Još čekam trenutak kada ću imati više vremena za izniman pogled na Kovačićevog Svetog Blaža, krovove Deželićeve, Krajiške, Primorske i Ilice i fantastično zelenilo Sljemena, Tuškanca, Pantovčaka, Vrhovca i Svetog Duha… I ovaj pogled nije samo moja privilegija, dostupan je jednako svim kolegama. S druge strane je dinamična Trešnjevka, Dom sportova, s juga nam je pruga i zvuk vlakova, oni dolaze kao memento, podsjetnik na život izvan ubrzane ritmičnosti profesionalnog života…

Ukratko, mjesto rada u zgradi AG u Jagićevoj privilegij je i zadovoljstvo. Vjerujem da kao takav ima potencijala biti čak i akvizicijski alat privlačenja onih zaposlenika kojima je važno radno okruženje u kojem je prostor izvanredno promišljen i organiziran, a odabir vrhunskih elemenata uređenja učinjen sa zavidnom razinom znanja i pozornosti na detalje i reference.

razgovor Maja Weber i Maroje Mrduljaš

Oris +, 2017