Do it with style

Estetika poslovnih prostora mijenjala je svoje opći “identitet” razvojem poslovnih trendova. Danas, prolazeći kroz poslovne objekte, od najmodernijih nebodera preko socijalističkih zdanja pa sve do udobnih kućnih ureda, zapažamo da je dopušteno i prihvaćeno sve. Arhitektonski biro sestara Ivane i Vedrane Ergić jedan je od onih čudesnih prostora koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Eteričnost, a istodobno kompaktnost interijera prvo je što se uočava na ulasku u njihov prostor smješten u zagrebačkoj jezgri.

Ideja da iz trenda kućnih ureda naprave korak iza – sestre Ergić dovelo je do fleksibilnog ureda koji sjedinjuje dvije njima jako važne karakteristike – apsolutnu funkcionalnost i udobnost. Neformalan, a istodobno vrlo sistematiziran biro prostire se na 3 uredske prostorije, kuhinju, toalet i ulazni dio koji je već u svom startu multifunkcionalan. Pregrade i vrata su zamijenjena simboličnim “razdijelnicama” prosotora, a ta otvorenost pruža mogućnost komunikacije i drukčijeg formiranja prostora među zaposlenicima. Arhitektura prostora, kao temeljna filozofija ovog biroa vidljiva je u svim elementima, temeljima i detaljima. Bijeli, jednostavni i racionalni elementi sretno su spojeni s klasicima prošlog stoljeća, koji u ovom okruženju poprimaju svevremenost.

I premda arhitektice misle da nemaju jedinstven potpis svojstven projektima koje rade, njihov je potpis očit kroz fleksibilnost, funkcionalnost i estetsku dorečenost. One smatraju da im je pristup projektima prepoznatljiv, a rezultat unutar šireg spektra sa zajedničkim nazivnikom.

Arhitektima njihov biro može biti ogledni primjer načina razmišljanja i stavu prema poslu, ali u njemu ne počinje, a niti ne završava posao arhitekta. Uz sve logične faze one o kojima se rijekto priča su odnosi s klijentima. Vedrana i Ivana priznaju da taj dio posla zna biti zahtjevan, jer se klijentu ne može uvijek dočarati u potpunosti krajnji cilj projekta. Mogućnost i način vizualizacije iziskuju određen fond znanja talenta pa im se, priznaju, događa da u momentima nisu sigurne prate li klijenti sve segmente projekta, odnosno što očekuju.  U rjeđim slučajevima klijenti znaju što žele, a što ne, i jasno definiraju svoje mogućnosti i želje suradnje u startu, tako da nerijetko trebaju osluškivati i promatrati neverbalne signale klijenata kako bi prepoznale senzibilitet i afinitete onoga za koga rade. Trenutak “pada kamena sa srca” opisuju kao onaj kada znaš da je klijent shvatio da nadilaziš u projektu njegova maksimalna očekivanja i smatraju da je to, uz potpunu odgovornost, za arhitekta jako važno. Iako obje predaju na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, ne smatraju da je razumijevanje arhitekture rezervirano samo za struku i vjeruju da je analitičko “čitanje” arhitekture jednako važno laicima za razliku od površnog, sintetičkog, kojima je masa, nažalost, sklonija.

Jo Kempen