Less is more… difficult

Šetnja ulicom najčešće se svodi na promatranje prizemlja okolnih zgrada, bilo u centru neke od svjets­kih metropola ili u prigradskom naselju. Barijera koja dijeli urbani prostor od interijera zgrade svela se na prozirnu/poroznu opnu osmišljenu da privlači i zavodi promatrača. Urbani prostor uvukao se u prizemlja, zaposjeo je unutrašnjost blokova, promijenio tlocrt grada stvorivši spužvastu strukturu iznad koje lebde djelatnosti koje pripadaju pojedincu i intimi. Ako interijer pripada tijelu, a eksterijer društvenom po­retku, kako je tvrdio Loos, danas se ta granica proteže horizontalno približno 4 m iznad tla. Porastom broja djelatnosti koje trebaju izravan kontakt s urbanim prostorom i njegovim korisnicima raste i kompeticija za prepoznatljivost i pozornost. Trgovine, restorani, galerije, knjižare sezonski mijenjaju ruho ne bi li pobijedili u utrci za Što boljim plasmanom na listi ”Što je in”. Od arhitekata i dizajnera traži se originalnost i maštovitost, što rezultira kupovinom u ”francuskom selu”, ručkom u ”haremu”, izložbom na ”brodu” ili čitanjem u ”džungli”. Što se dogodilo funkciji? Da li je zaista u interijeru sve dopušteno? S druge strane, svjedoci smo pristupa multinacionalnih kompanija koje prepoznatljivost zasnivaju na provjerenom receptu koji iznova ponavljaju širom svijeta. Interijeri Mc Donald’sa se ne mijenjaju, mijenjaju se crno­bijele slike na zidovima koje svjedoče o prošlosti grada u kojem se restoran nalazi. Zajednički nazivnik spomenutih pristupa najčešće je pad kvalitete izved­be i materijala, te izostanak kritičkog stajališta prema kontekstu u koji se intervenira ili funkciji koju treba zadovoljiti.

Interijer “Karibua” jasno se postavlja u odnosu na kontekst u kojem se nalazi. Smješten u prizemlju anonimne novogradnje u širem centru grada Zagreba, svjesno odustaje od teatralnog odnosa s kontekstom kroz tradiciju izloga. Poluprozirna opna bijele boje istkana od modularnih elemenata Twigs dizajnerskog dua Bouroullec “koketira” s prolaznikom. U mnoštvu vrištavih izloga puritansko bijela čipka djeluje intri­gantno. Projekt je koncipiran tako da se maksimalno zadovolje potrebe vlasnika za prostorom u kojem je omogućen suživot djelatnosti dizajniranja, izrade i prezentacije proizvoda. Interijer je podijeljen u funk­cionalne zone koje se, sukladno stupnju “privatnosti”, udaljuju ili odjeljuju od ulaznog prostora. Karakter pregrade, materijal od kojeg su izrađene i stupanj prozirnosti tematiziraju funkciju koju sadrže. Najpri­vatnije zone i funkcionalno manje zanimljive široj publici zatvorene su u “kutije” pomoću četiri metra visokih, laganih kliznih panela od saćastog materijala obloženog mediapanom, što im ostavlja mogućnost interakcije i preuzimanja uloge uvijek prijeko potreb­nog ”bonus” prostora. Izrada uzoraka tekstila i odjev­nih predmeta smještena je iza lagane podizne bijele celulozne zavjese upuštene u procjepu u stropu, koja podsjeća na kazališni zastor sugerirajući spektaku­larnost čina proizvodnje. S druge strane nalazi se publika koja ispod “algama” istkanog stropa može razgledati gotove proizvode. Približavajući se ulaznom prostoru, granice i pregrade nestaju, pa posjetitelji i kupci mogu prisustvovati kreativnoj fazi dizajniranja uzoraka. Zrcala postavljena na kliznim stijenama iza custom made radnog stola virtualno proširuju prostor. Manipulacija percepcijom ponavlja se u zoni namije­njenoj prezentacijama, gdje iluzija udvostručuje ko­ličinu izloženih proizvoda, broj posjetitelja i djelatnika. Ogledala ponavljaju aktivnosti koje se odvijaju u prostoru, diskretno obnavljajući temu inscenacije i teatralnosti u interijeru.

Less is more… dodala bih dif­fi­cult. Uspješna arhitektura dje­luje uvijek prirodno, poput rješe­nja koje je samo po sebi razum­ljivo. Balerina izvodi piruete kao da sila teže za nju ne vrijedi, ali ukoliko je pažljivije promotrimo, vidjet ćemo kapljice znoja na njezinom čelu i napetost mišića. Tako i uspješno osmišljen i izve­den detalj “nestaje”; nevidljivost je kvaliteta dobrog detalja. U interijeru “Karibua” detalji “nestaju”. Ništa nije prepušteno slučaju; usklađenost materijala, kvaliteta izrade, pomno odab­rani komadi namještaja pridono­se dojmu “jednostavnosti” izvedenog rješenja. Projektiranje i usklađivanje funkcionalnih zo­na, uporabe i korištenja prostora, poznavanje karakteristika materijala, tehnologije izrade i projektiranje rasvjete vještine su koje ostaju iza kulisa.

Helena Sterpin

Oris 47, 2007