za potrebe proširenja postojeće obiteljske kuće okružene impresivnim vrtom, projektiran je dodatni volumen. oblikovan je kao prostor koji ostavlja dojam natkrivenog eksterijera. s tim ciljem je omeđen dvostrukom opnom pročelja, masivnim vanjskim zidom i unutarnjom ostakljenom opnom.

vanjska opna je kubus čiji su zidovi obloženi kamenom sa svih strana, a perforiran je lučnim otvorima koji se nižu u pravilnom ritmu. unutarnja transparentna opna se sastoji od četiri velikoformatna klizna krila čija geometrija ne korespondira s vanjskim zidom. okviri stakala strateški su projektirani na pozicijama koje prekriva puni zid opne kako bi se postigla maksimalna transparentnost i dojam vanjskog natkrivenog prostora.

pozicija staklene opne je izmaknuta s očekivane linije uz pročelje i pozicionirana je dublje unutar prostora. tako nastalim naizgled nefunkcionalnim međuprostorom dodatno je naglašena ambivalentnost unutarnjeg i vanjskog prostora. nejasno je što je stvarna fizička opna i tom je perceptivnom manipulacijom relativizirana granica unutarnjeg i vanjskog.

negiranje opne je potencirano i klizanjem velikoformatnih ostakljenih krila koja se u rasvorenom stanju preklapaju i prekrivaju samo dio unutarnje strane pročelja oslobađajući  polovicu prostora od svih fizičkih barijera između interijera i vrta.

u prostor između masivnog zida i staklene opne nastao izmicanjem njihovih ravnina, prodire eksterijerni parter obložen grubim kamenim kockama. rastvaranjem staklene opne dio vanjskog prostora koji prodire u interijer percipira se kao njegov integralni dio, a time se snažno podcrtava jedinstvo obaju prostora.

projektantskim postupcima eksterijerizacije interijera dodana je vrijednost unutarnjem prostoru koji odabirem scenarija korištenja ostaje zatvoren ili postaje natkriven vanjski prostor.