Prilagodba

U iščitavanju arhitektonskog djela uvijek pokušavam odgonetnuti dijalog ili sukob anatomije prostora spram kemije materijala. Djelo arhitekata Ergić – Murtić dosljedno (svećenički) nastavlja započetu misiju nazvanu “transformacija prostora” kao trenutačni odgovor na današnji prilog kulturi življenja

Prilagođavanje potrebama možda je najbliži odgovor pri otvaranju i zatvaranju “funkcionalnih kutija” pomoću kliznih stijena. Komponiranje materijala, drva i vidljivog betona u kubus bijele moderne na zagrebačkoj Šalati još je jedna od celebracija prostora i svjetla od partera ulaza do bazenske platforme na krovu kuće.

Kuća na zagrebačkoj Šalati troetažni je dvojni objekt meandriranog pejzaža u svom prvobitnom stanju sa izrazitom otežavajućom vertikalnom komunikacijom. Zato cijela adaptacija i dogradnja dijela objekta polazi od reorganizacije prostora u smislu njegovog perceptivnog povezivanja. Mala površina prizemlja vertikalnim otvaranjem postaje sastavni dio većih etaža. Integriranje prostora po vertikali nalikuje na obrnuti stožac. Širenje svjetla podcrtano je postavljanjem staklenog poda na najnižoj i najvišoj etaži. Etaža sa spavaonicama projektirana je na prvoj etaži i suprotna je teoriji o intimnom prostoru. Projektirana je tako da se može transformirati u jedinstveni prostor. Kupaonica je smještena u središnji dio prostora odjenuta u drvenu kutiju od mobilnih panela i moguće ju je spojiti i odvojiti od ostalih sadržaja, pomicanjem staklenih panela. Prostor za tuširanje postaje hodnik opločen drvenim podom i svojevrsni most između roditeljske i dječje sobe.

Dječja soba definirana je panelima od polutransparetnog stakla, te se zatvaranjem svih transformira u svijetleći kubus unutar opne spavaćeg prostora. Druga etaža, površinski najveća, sjedinjuje zone kuhinje, dnevnog boravka i terase u jedinstvenu cjelinu. To sjedinjenje ostvareno je preko staklenih kliznih stijena koje u potpunosti možemo sakriti u fasadnom zidu i postavljanjem drvenog poda-terase u prostor boravka, tako da je u pojedinim varijantama formiranja prostora gotovo nemoguće odrediti gdje počinje vanjski, a gdje završava unutarnji. Izmicanjem granice poda, postavom kliznih stijena i rešetkastih drvenih brisoleja manipulira se sa prodorima svjetla te se ujedno stvara ambijent u režiji korisnika.

Svojevrsni piloni od sirovih željeznih ploča flankiraju komunikaciju podcrtanu podnožnim ostakljenjem između terase drugog kata i krovne terase bazena.

Sva poetika stupnjevanja materijala bilo u teksturi, strukturi i koloritima gradirana je od prizemlja do krova. Sliku krovne terase sa metalnim pločama stubišta, drvenim linijama poda i bijelom stubom od travertina uokviruje nebo i veduta grada Zagreba.

Kemija sirovog željeza, nauljeno drvo, travertin otvorenih pora, staklo, beton sa vidljivim tragovima drvene oplate, nazubljena stubišta, dizalo sa staklenim zidom bez okvira argumenti su ove prostorne prilagodbe.

Ante Nikša Bilić

Oris 29, 2004