Crveno je ledenije od srca

U mislima o interijeru prizivamo zidove, podove, strop­ ove da osvojimo prostor i postanemo gospodari svjetla. Rijetko kad mislimo. Pretežno slijedimo. Pretežno gledamo. Pretežno mjerimo.

Doživljaj prostora je subjektivan i daje nam pravo na interpretaciju stvarnosti kakvu mi želimo baratajući materijalnim vokabularom i rišući geometriju funkcije prostorom. Rišući mislimo na zidove. U svojoj knjizi Espèces d’espaces (Vrste prostora) Georges Perec o zidovima piše: “Na zid stavljam sliku. Zatim zaborav­ljam da zid postoji. Više ne znam što je iza toga zida, više ne znam da taj zid postoji, više ne znam da je taj zid zid, više ne znam što je to zid. Više ne znam da u mojem stanu ima zidova, a da nema zidova, ne bi bilo ni stana. Zid više nije ono što omeđuje i definira mjesto na kojem živimo, ono što ga odvaja od mjesta na kojima žive drugi, on je još samo držač za sliku. Ali, zaboravljam i sliku, više je ne gledam, više je ne znam gledati. Stavio sam sliku na zid da zaboravim da zid postoji, no zaboravljajući zid, zaboravljam i sliku. Slika ima zato što ima zidova. Treba zaboraviti da postoje zidovi, a za to nismo smislili ništa bolje od slika. Slike brišu zidove. Ali zidovi ubijaju slike. Zato bi trebalo neprestano mijenjati ili zidove ili slike, stalno na zidove stavljati druge slike ili slike premještati na druge zidove. Mogli bismo pisati po zidovima (kao što katkad pišu po fasadama kuća, ogradama gradilišta, stijenama zatvorskih ćelija), no to činimo vrlo rijetko.”

“Podravka”, preživjeli dinosaur prehrambene indus­trije samoupravnog socijalizma, svoju uspješnu tran­ziciju u estetskom smislu dovršava redizajnom svojih brandova i liftingom upravne zgrade s težnjom da podravsko rumenilo zaledi za dugotrajnu upotrebu. Reorganizacija upravne zgrade započeta je redizajnom prizemlja, promjenom dispozicije ulaza, te postavljenjem mosta između dva korpusa upravne zgrade kao poveznicom glavnog i sporednog ulaza. Sve te unu­tarnje promjene trebale bi se preslikati novim projektom pročelja. AAG dizajn tim u ogoljeni korpus prizemlja formira kvazisimetričan tlocrt s izduženim i prenaglašenim prefabriciranim ulaznim stubama – podestima. Centralno je postavljena kružna prostorija nasuprot pravokutne stubišne jezgre. Stubišna jez­gra sa sanitarijama jedino je zatečeno stanje, te je omotana “u korporativno crveno”. Kružna prostorija – svojevrsna rotonda slobodno postavljena u prostoru svojim zaokretnim stijenkama – transformira prostor rotonde (konferencijske dvorane) u je­dinstveni prostor lobija. Bočne sobe odijeljene su višeslojnim staklenim zidovima od centralnog prostora.

Tema zida višekratno se ponav­lja u svom koloritu (postavljanje crvenog plexyglassa između staklenih stijenki od lamistala), obliku (ravnom ili zaobljenom), materijalu (staklo i drvo) i značaju (memorijalna soba za branitelje).

Zato zidove ne gledam kao ano­nimni arhitektonski element, već kao proizvod koji je sam po sebi mikroprostor. Uostalom, rok je otisnut na ambalaži.

Ante Nikša Bilić

Oris 38, 2004