Fidelity

VIP
Skraćenica VIP dolazi od engleskih riječi very important person. Shodno tome, naziv poslovnice zahtijeva pristup projektiranju primjeren načinu poslovanja. Kako je dispozicija poslovnih funkcija prilagođena pojedincu, a mijenja se i sama shema “kruženja novca”, “šalterski” sistem poslovanja više nije prikladan. Sve te promjene izravno su odredile oblikovanje VIP poslovnica. Banka više nije hermetična, nema barijera, simbolike strahopoštovanja, bogatstva i moći, golemih ploča od kolonijalnog granita, rešetki od ispoliranog metala, nema neizmjerne želje za zaštitom i strogosti.
Zato VIP poslovnice širom svijeta više nalikuju na klubove negoli na poslovnice kakve su nam u mislima. VIP poslovnica Zagrebačke banke smještena je na istočnom dijelu Centra Kaptol, uz ulicu Nova Ves. Istočni dio ostakljen je (dvije etaže) prema ulici, a sjeverni dio prema pasažu Centra Kaptol. Ulaz je na spoju pasaža i ulice.

Lobby
Vanjske staklene cijevi vojnički poredane u stakleni zid dijele lobby poslovnice na tri dijela – prijemni, prostor za čekanje i odmor te trezor (valjkasto čelična prostorija neovisne konstrukcije, pozicije i teksture stijenke). Kružni oblik lobbyja razlikuje ga od svih ostalih prostorija poslovnice. Za neke bankare to je vjerojatno bogohuljenje, jer trezori su se uvijek smještali u podrumske prosto­ rije, na dobro čuvana mjesta.
Hrabrost je prvi preduvjet projektiranja, drugi je demistifikacija.

Materijali
Važnost poda lobbyja kao partera potvrđuje popločenje travertinom otvorenih reški. Uz sjevernu staklenu stijenku poredana su stabalca juke. Ona čine zeleni zid.
Palme uz stube postavljene su tako da prate visinu stuba. Biljkama nametnuta geometrija podcrtava dosljednost oblikovanja, bez obzira na karakteristiku materijala. Kao muzička varijacija – istu temu sviramo različitim instrumentima. Materijali ujedno određuju kolorizam: podovi od travertina u prizemlju, hrastov parket i industrijski hrastov parket na međukatu, sisal (agavina vlakanca) postavljen na katu, bijeli zidovi, bijeli stropovi (samostanski) bez rasvjetnih tijela i jedinica za klimatizaciju, koje su spretno uvučene u niše stropa.
Pregradni zidovi ureda (boksova), a ima ih četiri, ostakljeni su lamistalom i pjeskarenim staklom. Vertikalne stijene staklenih kutija (ureda) s ulične strane provlače se ispod stropa galerije, što stvara dojam “lebdećih” staklenih kutija.
Postavljanjem pjeskarenog stakla na bok stubišta autori osim utilitarnosti rukohvata naglaša­vaju konturu stubišta i svode je na primarnu shematiku.
Ovaj prostor je kao vaga u horizontali. Svako dodavanje i oduzimanje poremetilo bi mirovanje.
Svaki unutarnji prostor u sebi nosi onoliku ko­ličinu temporalnosti koliko nam je ideja o pro­ storu bliža potrebnoj funkciji. To je, u neku ruku, paradoks, ali i mjerilo spoznaje interijera kao takvog.

Ante Nikša Bilić

Oris 8, 2000